Procitano

Dobrodošli na moj blog


31.01.2016.

"1984" - George Orwell

OCJENA: 5

Za ovu knjigu bas ne znam sta napisati.

Citala sam je neka tri mjeseca. Predugo. Suvise. To je povezano i sa cinjenicom da sam doista imala premalo slobodnog vremena, i da svaku noc po dvije stranice citanja je bilo i previse.

Ali cinjenica je i da me knjiga umarala, dodatno.

Cini mi se da je Orwell bio na neki nacin opsjednut idejom o Okeaniji, i citavom sistemu na celu sa Velikim bratom. Sve do u detalje je razradio, i slamao se objasnjavajuci citaocu sve, a to je bilo zanimljivo do nekog nivoa, a onda je kasnije pocelo smarati. Bar mene.

Koga god pitam, svi su odusevljeni ovom knjigom, i prosto me bilo stid reci ikome da mene umara, da me toliko i ne zanima, dok mi to jedna prijateljica sama nije priznala. Tako da sam se opustila shvativsi da nije samo do mene. Cini mi se da sam imala svo slobodno vrijeme svijeta, da ne bih sa dragoscu uzimala ovu knjigu.

Ona je predobro napisana, ima dijelova doista interesantnih, pa i sama ideja je zanimljiva, sve to stoji, ali ja sam ipak jedva cekala da zavrsim sa citanjem knjige, da na kraju prilog o Novogovoru nisam imala snage ni procitati. I to je naprimjer sasvim suvisan dio, i dokaz njegove opsjednutosti o citavoj toj ideji, koja jest originalna i sve, ali… sto je previse previse je.

Sam nacin pisanja je zanimljiv, opis licnosti isto tako, ima malo manje dijaloga za moj ukus, ali nista pretjerano, i kad pokusam dio po dio analizirati knjigu, ne znam sta mi se nije svidjelo, i ne znam to opisati drugacije nego da me knjiga smarala.

I preporucujem je onima koji vole teske knjige, sa neprocitanom temom do sada, i koji uzivaju u opisivanju stvari nego u nekim desavanjima.

Da, jako malo desavanja je bilo. Sve se svodilo na opisivanje sistema, njegovog jednolicnog zivota, i onda kulminacija nastupa kad ga muce, a sam kraj, totalno bez smisla, po meni. Ali to sam samo ja. Ova knjiga je toliko izvikana, da ni sama sebi ne mogu bas vjerovati, jer me nikako nije odusevila kao svakog drugog.

I ocjenu sam dala na osnovu ocjena drugih knjiga, i nekim simpatijama koje su mi one izazvale, pa nekakvo poredjenje, jer do kraja pisanja nisam znala koju ocjenu da napisem.

22.01.2016.

"Sidarta" - Hermann Hesse

OCJENA: 7

Kratka knjizica sa toliko jakom porukom, da je to nevjerovatno.

Ne sjecam se da li sam citala vec ovu knjigu, ali posto sam zaboravila o cemu se radi, odlucila sam za svaki slucaj opet procitati, i nisam se pokajala.

Jedino mozda mogu sebi zamjeriti sto sam bila u takvom psihickom neredu pa se nisam mogla u potpunosti predati svakoj recenici, i zao mi je sto citate nisam izvlacila, jer ima tako dobrih misaonih recenica, i nad skoro svakim slovom se treba zamisliti.

Ja sam je pak citala uvijek pred spavanje, napola misleci na svoje probleme, a napola prateci Sidartin zivot, koji je zivio i razmisljao kao svaki covjek, po mom misljenju, mada je Hesse jako neobican nacin zivota za njega izabrao.

U ovoj knjizi definicija covjeka kao nezadovoljnog bica, u kakvom god svijetu zivio i koliko god imao, je nepobitna, a zadnja misao, da ljubav daje smisao zivotu je jos jednom dokazana.

Nacin pisanja mi je manje dopadljiv, ali mozda iz razloga sto u zadnje vrijeme citam klasicne romane, a ovo je ipak vise skup filozofskih misli sklopljenih u jednu pricu.

U svakom slucaju preporucujem citanje ove knjige, ali pod uslovom da joj se posveti sva paznja.

Vecu ocjenu od 7 joj ne mogu dati, iz prostog razloga sto se nisam uzivjela u knjigu, nisam odusevljena, nije me vukla sebi i bila toliko citljiva, a to su neki kriteriji na osnovu kojih preporucujem knjige, ali zbog poruke koju nosi, zbog dobrih citata i misli, opet zasluzuje sedmicu, i treba je, definitivno je treba i vrijedi procitati, ipak je to Hesse.

21.01.2016.

"Amanet" - Nura Bazdulj-Hubijar

OCJENA: 6

Romani od Nure se citaju onako, da se mozak odmori od svakodnevnice, a da se opet ne napati nekim drugim temama koje knjige znaju pruzati. Nad tim knjigama se ne zamislis, nego bas onako sto bi rekli, to je light literatura, za ovakve kisne dane.

Ja sam mnogo njenih knjiga procitala, jos u srednjoj skoli, a ovu sam ugledala, i misleci da je jedna od rijetkih koje nisam procitala, odlucih citati.

Za mene kratka knjiga, citljiva naravno, ali moram biti iskrena, pocela sam sa predrasudom, jer uvijek je tema neka doktorica sa mjestom radnje u Travniku, i bila sam skepticna da ce to opet biti.

Medjutim, ovaj put se radi o studentici koja jeste iz Travnika ali studira u Sarajevu, nema veze sa medicinom, a cak je tema jako dobro razradjena. Znaci, jedan plus za Nuru od mene.

Ono sto me nerviralo cijelo vrijeme, radi cega sam na pocetku pomislila odustati od citanja, jesu recenice koje su pisane kao za scenario, a ne za roman, nisu lijepo sklopljene, druga stvar, u dijalozima se nije znalo ko sta govori, tako da sam se cesto gubila, a treca stvar, sa jedne situacije bi presla na apsolutno sljedecu bez ikakve naznake, samo sljedeci red. I to me ubijalo u pojam, i ne znam da li je lektorisanje zakazalo, ili je ona zamislila knjigu ovakvom, ali moje misljenje je da bi trebalo dobro srediti ovu knjigu prije izdavanja.

Doduse ona je izdata 1996. godine, tako da, Bog zna kako je tada to sve funkcionisalo, ali moj osjecaj za jezik se konstantno sokirao, tokom citanja.

Ako to zanemarimo, a reci cemo da to nije Nurina greska, tema mi se svidjela, a narocito jer je sve povezano, od samog pocetka do kraja, i ono sto se pomenulo u startu, imalo je smisla na kraju, tako da se vidi da je dobro promislila o svemu prije pisanja, sto mi se dopada.

Malo je djetinjasto napisana, kao i svaki roman od nje, ali to mi je u srednjoj skoli itekako godilo, sada bas i ne, ali kao sto rekoh, procitala sam je misleci da do sada nisam. A onda u zadnjoj recenici se sjetim, bas radi upecatljivosti zadnje recenice, gdje ostavlja citaocu na volju da donese odluku umjesto glavnog lika, sjetim se da jesam citala knjigu.

Nit naslova, ni teme, niti cijele knjige se ne sjecam. Samo zadnje recenice. Cudno.

Uglavnom, knjiga nije dosadna, citljiva je i lagana, i onako bas za odmor.

04.01.2016.

"Ponos i predrasude" - Jane Austen

OCJENA: 8

Apsolutno ne znam koju ocjenu da dam ovoj knjizi.

Odlucit cu na kraju posta, jer sam totalno neodlucna, i poprilicno zbunjena.

Na stranu znacaj engleskog jezika, radi kojeg sam citala ovu knjigu u srednjoj skoli, i jos uvijek imam to izdanje na engleskom jeziku, procitati na nasem jeziku je sasvim druga prica.

Doduse, davno je to bilo kad sam je citala, pa se nicega nisam ni sjecala, i to je bas dobro doslo za mene.

Prijateljica ludi za ovom spisateljicom, pa sam odlucila nekoliko njenih naslova procitati, samo da bih joj mogla malo prkositi, i za ovu knjigu sam joj rekla da je skup trac partija.

U pocetku doista i jeste izgledala tako. U biti spisateljica prikazuje englesko drustvo u 19. stoljecu, ali samo sto se tice njihovih obicaja, nacina ponasanja i kulture, te kako su se sklapali brakovi.

Ono sto zamjerim jeste sto nije bilo apsolutno nikakvih opisa, cak je u jednom dijelu pomenula nekoliko gradova i dodala sasvim suvisnu recenicu da ovo djelo nije napisano da bi se dali opisi, jer svi vec znaju kako ti gradovi izgledaju. Meni je ta recenica prosto iskakala iz svega, i bezrazlozna je, mada shvatam sto je time htjela reci.

Takodjer, opisi likova, smatrala je sasvim dovoljnim opisom ako kaze da je lijep, ili da ima crnu kosu. To meni nikako nije bilo dovoljno, i da nije bilo nekoliko slika u knjizi, koji su docarali kako koji lik izgleda, ne bih se mogla ni uziviti u roman.

Eh sad, dobre strane su, sto je prica fakat dobro smisljena, od samog pocetka do kraja, ne postoji nijedan suvisan lik, svi su tako uvezani, niko nije dosadan, i nije mi bilo mrsko citati.

Naprotiv, cak me zanimala na koji nacin ce se knjiga zavrsiti, mada sam mogla naslutiti na polovini knjige, ali eto, da vidim kako ce biti.

Knjiga me jeste vukla sebi, svidjao mi se njihov nacin govora, svo to persiranje i uvazavanje, i ta satira, i to me poprilicno zabavljalo.

Stoga sam knjigu jako brzo procitala, i na neki nacin mi se svidjela.

Zbog svega toga, ne znam sto bih mislila o toj knjizi. U biti ona jest skupina trac partija, bas je prikazano drustvo kakvo opcenito i jeste, ali s druge strane ima veliki znacaj, ima dobru pricu, i onako zanimljivo je stivo, meni najvise zbog njihove komunikacije.

U svakom slucaju, ovo je knjiga koja se mora procitati, koja ima pricu i poentu.

02.01.2016.

"Ptice umiru pjevajuci" - Colleen McCullough

OCJENA: 10

Ovo je prva knjiga koju na ovom blogu ocjenjujem sa desetkom, iz prostog razloga sto je najbolja knjiga koju sam procitala u ovom periodu od kako zapisujem procitano.

Knjiga od 560 strana, koju sam rekordno brzo procitala, jer me toliko vukla sebi, da prosto, i kada sam je morala napustiti, samo sam trazila nacin kako da joj se vratim.

Nakon sto sam je procitala, potrazila sam i istoimeni film, koji se sastoji od 7 dijelova od po sat vremena, i zeljela sam nakon sto sve pregledam, napisati svoje cjelokupno misljenje, ali nakon odgledana dva dijela, odlucila sam ipak pribiljeziti misljenje o knjizi, jer mi film uveliko kvari svaki dozivljaj.

Po meni film nije docarao ni u pola knjigu kakva jeste, i mada je to nemoguce, smeta mi narocito sto su mnogi dijelovi knjige izbaceni, jako bitni za razumijevanje cijele price, pa neke su cak i izmijenili, i posto mi nije vjerodostojno sa knjigom, apsolutno ne zelim da poredim.

Knjiga kao roman, savrsena. Opisuje zivot jedne zene, od doba kada je bila djevojcica skoro do njene smrti. Radnja je konstantno prisutna, mada i opisi pejsaza i osjecanja ne manjkaju, svega taman dovoljno koliko je potrebno, da citalac moze sve dozivjeti u svojoj masti.

Mada na prvu jedan sasvim normalan zivot u jednoj normalnoj, za taj period i te okolnosti, porodici, ipak se posebnost ocitava u svakoj stranici.

Mene je knjiga odusevila iz prostog razloga sto njenu duzinu nisam osjetila, nikad mi nije bila dosadna, nijednog trena, cak nisam zeljela da se ikada zavrsi. A to dozivjeti je za mene prava rijetkost.

Druga stvar koja me odusevila jeste sto nikako, nijednog trena nisam mogla odlutati i razmisljati o svojim stvarima, cak je uspijevala da apsolutno zaboravim na svoj zivot, koliko bih se zadala na njihov.

Opis krajolika sam dozivjela bas kako je na filmu i prikazan, a to samo govori koliko je spisateljica uspijevala u zadatku opisivanja svega, pa i svakog razlicitog profila, da bih tacno znala kako ce neki od likova reagovati, sa obzirom na njegov karakter. To postici je vrhunski.

Ona je prva o kojoj sam imala zelju nesto izguglati, pa sam tako vidjela da je ove godine umrla, a svakako planiram jos neka njena djela procitati.

Mjesto radnje je prvo Novi Zeland, a onda Australija, sto je jos jedno novo iskustvo za mene, jer do sada nisam imala predstavu kako je zivjeti na tom podrucju, a ova knjiga mi je to vrlo vjerodostojno prikazala.

Godine je vjerno pratila, nije zaboravila opisati ni drugi svjetski rat, i kako su ga pojedini dozivjeli, dobro je prikazala politiku Vatikana, buduci da je jedan od glavnih likova svecenik, a poenta knjige, koja je zapravo recena na samom uvodu, a onda kroz knjigu dat i primjer poente, je vrhunski.

A mozda mi je posebno odgovarala, jer sam neke dijelove mogla poistovjetiti sa svojim zivotom, pa me to jos vise priblizilo svemu.

Ipak, mada me knjiga odusevila, i zasluzeno ima ocjenu 10, ovo nije najbolja knjiga koju sam procitala, niti moze nositi tu titulu, jer nije izazvala emocije u meni koje su neke druge knjige uspijevale.

No, toplo preporucujem!

28.11.2015.

"Ubiti pticu rugalicu" - Harper Lee

OCJENA: 9

Jedini roman ove spisateljice, a tako poznat.

Jako citljiv, zanimljiv na neki drugaciji i neuobicajen nacin. Ova knjiga nije nalik ni na jednu drugu koju sam citala, pa je bas i ne mogu porediti sa drugima, a mozda je upravo u tome njena tezina.

Jako je originalna, tu imamo djevojcicu koja opisuje nekoliko svojih godina zivota, koje provodi sa bratom i drugom, ali pored toga, knjiga opisuje nacin zivota u Americi u tridesetim godinama 20. stoljeca, i opisuje drustveni standard, nepravdu koja se cinila prema crncima, nacin razmisljanja bjelaca i pokusaj da se u svemu tome, na kraju, moze svako pogledati u ogledalo bez griznje savjesti.

Iako na prvi pogled knjiga iz djecijeg ugla, u potpunosti se opisuje sudski postupak jednog slucaja, i do kraja rijesi pitanje sudbine svih upletenih, tako da mi se to itekako svidjelo.

Ipak, da sam odusevljena kao svi, toliko i nisam, ali da, knjiga mi se jeste svidjela, mnogo toga je njome obuhvaceno i vrijedi je procitati.

Ja sam ipak tip koji voli drugi nacin pisanja, druge teme obradjene, malo psiholoskih analiza da ima, ali i ovim stivom sam sasvim zadovoljna.

Preporucujem!

25.11.2015.

"Kleopatrina kci" - Misel Moran

OCJENA: 3

Roman za koji ne znam odakle ga imam u posjedu. Sigurno nisam kupila, samo se odjednom nasao u mojoj kuci, mama ga je procitala i rekla da je fina knjiga, posudila sam je jaranu, i on je rekao da je citljiva, i na osnovu toga sam i ja odlucila da je procitam.

Medjutim, nisam uspjela. Procitala sam trecinu knjige, i to sa velikim naporom, jednostavno me nije privlacila, ali nikako, i onda sam danima pokusavala da se natjeram da nastavim, ali prosto nisam mogla.

Evo nakon skoro vise od mjesec dana kako se ne tjeram vise, odlucila sam odustati od ove knjige, smatrajuci da ima dosta boljih knjiga na koje mogu trositi vrijeme.

Knjiga jeste citljivo napisana, ali radnja se presporo desava, i u ovoj trecini knjige koju sam procitala, fakticki se opisuje scena prelaska Kleopatrine kceri i sina, blizanaca iz Egipta u Rim.

Toliko se opisuje svaki bespotrebni detalj, da je to nevjerovatno, radnja se toliko sporo odvija.

Ja se divim sto je to sve tako divno opisano, sto je tema originalna, nevidjena, i neuobicajena, ali ja nisam prosto imala strpljenja citati svaki pogled, svaku misao, dok se nista, apsolutno nista bitno ne desava.

Knjigu kao da pise Selena, Kleopatrina kci, iz ugla djevojcice, koja je uplasena za svoj i zivot svog brata, i opisuje sva desavanja kroz svoju prizmu gledista, i to sve na prvu zvuci zanimljivo, ali mene je nezanimljivost ubijala, i zbog toga sam prosto odustala.

Mozda se radnja tek trebala desiti, ali nakon nekih 150 stranica cekanja neke radnje, mislim da sam bila dovoljno strpljiva, i opravdano odustala od ove knjige.

Inace me uvijek grize savjest kad nesto ostavim nedovrseno, ali mi je bukvalno zao vise vrijeme trositi na ovu, nicim dobru, knjigu.

16.11.2015.

"40 pravila ljubavi" - Elif Shafak

OCJENA: 7

Da je citljiva knjiga, jeste. Zanimljiva je i ideja pisanja, kroz cijelu knjigu se protezu dvije zivotne price, na unikatan nacin, jedan pravi, a jedan kao da se cita roman.

Nacin na koji je sve uklopljeno, mada su naizgled dvije razlicite teme, mi se takodjer dopada.

Stil pisanja, recenice, isto tako.

Ali opet…

O ovom romanu sam toliko slusala, toliko dugo ga imam zelju procitati, godinama pokusavam kupiti ovu knjigu ali uvijek se drzi ista cijena na osnovu koje mogu uvijek kupiti neke druge dvije knjige koje zelim, tako da nikad nije dosla na red.

Na jednom sajmu knjiga, dok sam razmisljala koju knjigu da kupim, jedna zena mi je prisla i rekla da se necu pokajati ako kupim bas ovu knjigu, i da ce me oduseviti.

I sa tom zamisli sam pocela citati ovu knjigu. Ali, nije me odusevila.

Tema pisanja: Rumi i Sems iz Tabriza, opis njihovog odnosa, te nesvakidasnje ljubavi, tog opravdavanja svega zbog ljubavi me pomalo ljutilo. Takodjer, opis derviskog nacina zivota, kao da je to itekako ispravan put me dovodio do ludila, to lutanje i u svemu trazenje smisla ljubavi, iskrivljivanje nekih glavnih teza islama opravdavajuci sve kroz ljubav… to pretjerano forsiranje da se napise tih 40 pravila ljubavi, cak i ako ne idu bas uz pricu…to me sve onako razocaralo. Moralo se to, na sve one preporuke koje sam dobila, puno bolje uklopiti i napisati.

Vise mi je godila ona ljubav izmedju Elle i Aziza, ali i tu mi je malo pretjerano kako ona lako ostavlja muza i troje djece zbog ljubavi za koju zna da umire, onako zaljubljena preko mreze, ni ne poznavajuci ga. Malo nerealno rekla bih. Pokusaj da se te dvije price, tako razlicite, ukomponuju… sve to vidim na kraju kao pokusaje, jasno mi je sta je htjela spisateljica postici, unekoliko i jeste, ali vise se vidi potreba i zelja da se to postigne, nego sto se postiglo.

Sve u svemu, citljiva jeste, malo pri kraju je bila naporna, ali opet nijednog trena mi nije bila dosadna u mjeri da me tjera od sebe. Poprilicno brzo sam je procitala, nije toliko duga, nije teska, niti tjera covjeka na razmisljanje. Ima dobrih teza, neka od tih pravila bi mozda i trebala biti zivotna pravila, pa je u tome vjerovatno i tezina ove knjige.

Nije odusevljenje, ali je svakako treba procitati.

24.10.2015.

"Američki derviš" - Ayad Akhtar

OCJENA: 7

Knjiga kojoj je cijena na sajmu bila potcijenjena, samo 5 KM, a sigurno je bolja od velike većine drugih, npr. Dodir svile od Balasevica, koja je kostala 15 KM, a sadrzaj ne vrijedi ni 2 KM. No dobro, nasi izdavaci idu po zvucnosti pisca, ne kvaliteti knjige, i u to sam se uvjerila i ovaj put.

Ayad je pakistanski, pa neki dodaju i americki pisac, kojem je ovo prva knjiga, poprilicno hrabro napisana, jer se uveliko svodi na islam, zivot na koji islam navodi, shvatanje samog pojma vjere, kako ko upraznjava istu, i koje su kontradiktornosti u svemu tome.

Kazem hrabro, jer mnogi muslimani, prva ja, koja sam citala knjigu u jednom dahu (bukvalno za dva dana je procitana), sam se cesto suocavala sa odobravanjima i sukobljavanjima razmisljanja u knjizi, jer poznajem vjeru islam, poznajem propise, i poznato mi je bilo sve o cemu govori, a nisam mogla naci nijednog lika sa kojim bih se slagala, i za kojeg bih tvrdila da ispravno postupa.

Poenta je dublja nego sto se na prvi dojam cini, i mada se islam proteze kroz cijelu knjigu, ne radi se o njemu, nije bit u vjeri, nego ljudskom poimanju vjere, i na sto smo sve spremni i sposobni ucini u ime vjere, i na koje se sve nacine moze tumaciti jedna stvar.

Knjiga je citljiva, izuzetna jer nijedan lik nije isti, ne razmislja isto i ne zivi istim nacinom, a svi su tu, povezani, skoro u jednoj kuci zive, i nekako se snalaze.

Tu se poteze i dobro poznata tema na nasim prostorima, ljubavna veza izmedju dvije vjere, nedoumice, razmisljanja, i potezi sa posljedicama koji se natjeraju da se zapitas, i preispitas sam svoja razmisljanja.

Knjiga je, ponavljam, mnogo vise nego sto se na prvi dojam cini, ali moram podvuci i da je pogresno tumaciti vjeru islam kroz ovu knjigu, za one koji ne poznaju tu vjeru, jer se svakakvi zakljucci mogu izvuci, i to je mozda jedino sto mu zamjerim, sto nije na to obracao paznju. Jer ne znam koliko neko moze shvatiti poentu knjige, bez osudjivanja islama, ako ne zna nista o tome.

Ipak, on je opisivao pakistance koji sa svoj nacin zivota i obicaje zele nastaviti u Americi, gdje je to skoro nemoguce, i razliciti nacini borbe sa tim.

U knjizevnom smislu, nedostaje mi opisa, nekih detalja, poprilicno je sturo napisano, ali opet kazem citljivo, tema je itekako zanimljiva, i meni je nebrojeno pitanja postavila nakon sto sam je procitala, i danima sam o toj knjizi razmisljala, a to volim kad pisac postigne.

U svakom slucaju preporucujem.

20.10.2015.

"Magla i mjesecina" - Mesa Selimovic

OCJENA: 5

Ja ne znam kakav je eksperiment provodio Mesa sa ovom knjigom, ali sto god naumio, nije mi se svidjelo. I jako mi je zao sto to moram reci, ali ova knjiga nema ni temu, ni poentu, ni radnju, to je nekakvo skraceno izdanje price, totalno nedovrsene. Zaista ne znam sta je ovim htio postici.

Eksperimentisao je u smislu da recenice nisu imale kraja, samo zarezi i zarezi a predje nebrojeno tema, u toj jednoj kilometarskoj recenici, i bas se trudio da mu to uspijeva, ali to bih nekako i mogla sazvakati, ali cinjenica da je pisao u prvom licu svakog lika, bez ikakve najave prelazio sa jednog lika na drugi, je bilo porazavajuce, zbunjujuce, nezanimljivo. Nekoliko puta sam se morala vracati, pokusavati shvatiti gdje pocinje pricati drugi lik zapravo, kao da neku lektiru citam. I nikako me to nije zanimalo, cijelo vrijeme sam cekala neki zaplet, a onda se desi kraj. I ne znam sta je trebalo biti receno ovom knjigom. Totalno sam zbunjena.

Pa cak ni citata nema, sem onog jednog da je ona vjeciti april… nema onih njegovih recenica nad kojima se zamislis, sve je nesto rekla-kazala, i ne znam, ne znam doista sta je bio cilj ove kratke knjige.

A iako tako kratka, citala sam je 10 dana, mastala o tome da citam druge knjige, smarala me, nerado sam je uzimala u ruke, i zeljela procitati samo jer je to preostali njegov roman koji nisam procitala, i ujedno najgori. Bar meni.

Vise nemam zelju da citam njegove eseje, ili onaj nedovrseni roman Krug, za koje sam smisljala kako da ih nabavim, sad vise ne vidim smisao, i izgleda da su samo one dvije knjige “Dervis i smrt” i “Tvrdjava” vrijedne pomena, i prosto me strah ponovo ih procitati, strah me da se i u njih ne razocaram… ili se to moj ukus za knjige promijenio, s godinama. Sjecam ih se sa odusevljenjem, ali to je bilo citanje u srednjoj skoli, sad je vec mnogo proslo od tada, i ne znam da li bih isto reagovala.

U svakom slucaju, ovu knjigu ne preporucujem, i nemam izdvojenih citata.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 05/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

OPIS BLOGA
Nisam nikakav ekspert niti kriticar, ovdje cu zapisivati licno svoja misljenja o procitanoj knjizi, kako me se dojmila, koliko sam je citala i sa kojim zarom. Na pocetku svakog posta cu dati ocjenu knjige od 1 do 10, da bi se time izdvajale kvalitetom. Takodjer, na kraju posta cu reci da li knjigu preporucujem ili ne. Svaka recenica je samo moj licni dojam, koji se ne mora slagati sa vasim, dakle samo onako kako sam ja dozivjela procitano. Nikada necu opisivati radnju niti isticati poentu, jer ja ne volim znati o cemu se u knjizi radi prije nego je procitam, pa to necu ni vama raditi. Ovaj blog prvenstveno pisem da bih memorisala svaku knjigu koju sam procitala, i svoje vidjenje iste, a ako moja razmisljanja ili preporuke mogu pomoci nekom pri izboru naredne knjige za citanje, jos bolje.

OCJENE KNJIGA
OCJENA 10:
Pticu umiru pjevajuci - Colleen McCullough
Dnevnik Anne Frank

OCJENA 9:
Ubiti pticu rugalicu - Harper Lee
A planine su odjekivale - Khaled Hosseini

OCJENA 8:
Norveska suma - Haruki Murakami
Tisine - Mesa Selimovic
Ponos i predrasude - Jane Austen
Kradljivica knjiga - Markus Zusak
Slika Dorijana Greja - Oscar Wilde
Dame iz Missalonghija - Colleen McCullough

OCJENA 7:
Americki dervis - Ayad Akhtar
40 pravila ljubavi - Elif Shafak
Sidarta - Hermann Hesse

OCJENA 6:
Ostrvo - Mesa Selimovic
Amanet - Nura Bazdulj-Hubijar
A Sunce izlazi - Ernest Hemingway

OCJENA 5:
Magla i mjesecina - Mesa Selimovic
1984 - George Orwell
Idi, postavi strazara! - Harper Lee

OCJENA 4:
Zovem se Crvena - Orhan Pamuk
Besmrtnost - Milan Kundera
Sofijin svijet - Justejn Gorder
Zec jantarnih ociju - Edmund de Wall

OCJENA 3:
Kleopatrina kci - Misel Moran

OCJENA 2:
Dodir svile - Djordje Balasevic

OCJENA 1:

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
11129

Powered by Blogger.ba